Koliko zapravo troši dizalica topline tijekom zime? Ono što piše u katalogu nije cijela priča

Dizalica topline često se predstavlja kao vrlo učinkovit način grijanja, što i jest. Ali između podatka koji vidimo u tehničkoj dokumentaciji i stvarnog računa za električnu energiju postoji cijeli niz čimbenika.

Zato nije dovoljno reći:

„Ova dizalica ima COP 4,5 pa će trošiti jako malo.”

COP 4,5 ne znači da će dizalica tijekom cijele zime za svaki 1 kWh električne energije uvijek proizvesti 4,5 kWh topline.

COP je mjera učinkovitosti u određenim uvjetima rada. Temperatura vanjskog zraka i temperatura vode koju dizalica šalje u sustav mijenjaju se tijekom godine, pa se mijenja i stvarna učinkovitost uređaja. Za procjenu sezonske potrošnje puno je korisnije gledati SCOP, odnosno sezonski koeficijent učinkovitosti, a još bolje stvarni SPF sustava nakon sezone grijanja.

COP nije isto što i potrošnja tijekom cijele zime

Ovo je možda najvažnija stvar koju treba razumjeti prije kupnje dizalice topline.

COP pokazuje odnos između proizvedene topline i utrošene električne energije u određenim uvjetima.

Primjerice, ako dizalica u određenom trenutku ima COP 4, to znači da za 1 kWh električne energije daje 4 kWh topline.

Ali to je podatak za konkretne uvjete.

Ako se promijeni vanjska temperatura ili temperatura vode koju treba poslati prema radijatorima ili podnom grijanju, mijenja se i COP.

Energy Saving Trust upravo zato upozorava da objavljeni COP nije dovoljan za procjenu godišnjih troškova rada. Za to su korisniji SCOP i SPF, koji uzimaju u obzir rad kroz dulje razdoblje.

Jednostavno rečeno:

COP = kako dizalica radi u određenom trenutku

SCOP = procijenjena sezonska učinkovitost

SPF = stvarno ostvarena sezonska učinkovitost sustava

SEAI definira SPF kao odnos ukupne količine isporučene topline i ukupne električne energije potrošene tijekom godine.

Zato je upravo SPF jedan od najboljih pokazatelja kako sustav stvarno radi u konkretnom objektu.

Zašto ista dizalica ne troši jednako u svakoj kući?

Recimo da dvije obitelji imaju potpuno isti model dizalice topline.

Jedna živi u dobro izoliranoj novoj kući s podnim grijanjem.

Druga živi u starijoj kući s većim toplinskim gubicima i radijatorima koji zahtijevaju višu temperaturu vode.

Iako imaju isti uređaj, njihova potrošnja može biti značajno različita.

Zašto?

Zato što dizalica topline nije izolirani uređaj koji radi neovisno o kući.

Ona je dio sustava.

Na potrošnju utječu:

• toplinski gubici objekta
• vanjska temperatura
• temperatura vode u sustavu grijanja
• veličina i vrsta grijaćih tijela
• kvaliteta izolacije
• način regulacije
• zadana unutarnja temperatura
• hidrauličko podešavanje sustava
• duljina i kvaliteta rada tijekom sezone
• korištenje dodatnog električnog grijača, ako ga sustav ima.

Zbog toga se ozbiljna procjena potrošnje ne radi samo na temelju kvadrature kuće.

Najveći neprijatelj učinkovitosti: previsoka temperatura polaza

Ovo je dio koji mnogi korisnici ne očekuju.

Dizalica topline je u pravilu učinkovitija kada može zagrijavati prostor s nižom temperaturom vode.

Ako sustav može održavati ugodnu temperaturu u kući s, primjerice, nižom temperaturom polaza, dizalica radi u povoljnijim uvjetima.

Ako je zbog radijatora ili velikih toplinskih gubitaka potrebno stalno slati znatno topliju vodu, uređaj mora raditi u težim uvjetima.

Energy Saving Trust navodi da na COP i stvarnu izlaznu snagu utječu upravo temperatura vanjskog zraka i temperatura polaza.

Zato je često puno važnije kako je sustav projektiran nego samo koji model dizalice kupujete.

Podno grijanje i dizalica topline – zašto ih često vidimo zajedno?

Podno grijanje može raditi s relativno niskim temperaturama vode, što ga čini vrlo pogodnim za dizalice topline.

Velika površina poda omogućuje predaju topline prostoru bez potrebe za izrazito visokim temperaturama vode.

To ne znači da dizalica topline zahtijeva podno grijanje.

Može raditi i s radijatorima.

Ali tada treba provjeriti jesu li postojeći radijatori dovoljno veliki da pri odgovarajućoj temperaturi vode mogu predati potrebnu količinu topline prostorijama.

Drugim riječima:

nije problem imati radijatore. Problem je ako su premali za temperaturni režim u kojem dizalica treba učinkovito raditi.

Zato kod zamjene postojećeg sustava grijanja treba gledati cijelu instalaciju, a ne samo vanjsku jedinicu.

A što se događa kada vani jako zahladi?

Tu dolazimo do još jedne česte zablude.

Dizalica topline ne prestaje raditi zato što je temperatura pala ispod nule.

Suvremene dizalice topline mogu raditi i pri vrlo niskim vanjskim temperaturama. Energy Saving Trust navodi da većina suvremenih modela može raditi do približno -25 °C, dok postoje i modeli projektirani za još hladnije uvjete.

Ali to ne znači da će pri -10 °C ili -15 °C imati istu učinkovitost kao pri +10 °C.

Što je vanjski zrak hladniji, uvjeti za dizalicu postaju zahtjevniji.

Istodobno, upravo tada kuća obično treba više topline.

Zato je pri odabiru dizalice puno važnije pogledati podatke o njezinoj toplinskoj snazi i ulaznoj električnoj snazi pri različitim vanjskim temperaturama, a ne samo jedan COP broj.

Koliko onda troši?

Na ovo pitanje nema jednog poštenog odgovora bez podataka o objektu.

Ali možemo objasniti princip.

Ako sustav tijekom nekog razdoblja treba isporučiti:

10.000 kWh topline

i njegova prosječna sezonska učinkovitost iznosi:

SPF 4

za proizvodnju te količine topline potrebno je približno:

2.500 kWh električne energije.

Jer:

10.000 ÷ 4 = 2.500 kWh

Ako bi isti sustav imao SPF 3, za istu količinu potrebne topline trebalo bi približno:

3.333 kWh električne energije.

Razlika je značajna.

Zato nije dovoljno gledati samo koliko topline kuća treba.

Treba gledati i koliko učinkovito sustav tu toplinu proizvodi.

SEAI navodi upravo takav odnos: SPF 4 znači da se prosječno tijekom godine za svaki 1 kWh električne energije isporučuju 4 kWh topline.

Ali koliko topline zapravo treba vaša kuća?

Tu se vraćamo na ono što smo pisali u prethodnom članku.

Kuća od 150 m² ne znači automatski da treba određenu dizalicu.

Kvadratura sama po sebi nije dovoljna za ozbiljnu procjenu.

Potrebno je znati, između ostalog:

• kakva je izolacija
• kakva je stolarija
• kakav je krov
• kakav je pod
• kakva je lokacija objekta
• kakve su projektne vanjske temperature
• kakav je sustav grijanja
• koje su temperature potrebne u prostorijama
• koliki su toplinski gubici.

Tek kada znamo toplinske potrebe objekta, možemo kvalitetnije procijeniti potrebnu snagu dizalice.

Energy Saving Trust pri dimenzioniranju naglašava upravo izračun toplinskog opterećenja objekta i provjeru stvarne izlazne snage dizalice u različitim uvjetima rada.

„Ali meni katalog kaže SCOP 4,8”

Da, i taj podatak je važan.

Ali treba znati što on predstavlja.

SCOP je sezonska procjena učinkovitosti pod standardiziranim uvjetima. Omogućuje usporedbu uređaja, ali stvarni sustav u vašoj kući može ostvariti drugačiji rezultat.

Na primjer, ako je sustav projektiran tako da dizalica može raditi s nižom temperaturom polaza, rezultat može biti vrlo dobar.

Ako se dizalica mora stalno boriti s visokim temperaturama vode, stvarna učinkovitost može biti lošija.

Zato bi kod ponude za dizalicu trebalo gledati više od jedne brojke.

Što još troši električnu energiju?

Kada govorimo o „potrošnji dizalice”, treba biti jasno što točno mjerimo.

Sama dizalica ima kompresor, ali sustav može uključivati i:

• cirkulacijske pumpe
• ventilatore
• elektroniku i upravljanje
• pomoćne grijače
• druge elemente sustava.

SEAI upozorava da kod mjerenja SPF-a treba jasno definirati granice sustava i koje su komponente uključene u mjerenje električne potrošnje.

Zato se dvije brojke mogu razlikovati ako jedna aplikacija prikazuje samo određeni dio potrošnje, a drugo mjerenje obuhvaća cijeli sustav.

A pomoćni električni grijač?

Kod određenih sustava postoji dodatni električni grijač koji može pomoći kada su vanjski uvjeti posebno zahtjevni.

To ne znači automatski da sustav radi loše.

Povremeno uključivanje pomoćnog grijanja može biti predviđeno načinom rada sustava.

Problem nastaje ako dodatni grijač mora raditi često i dugo.

Energy Saving Trust navodi da redovita potreba za takvim „boost” grijanjem može biti znak da nešto treba provjeriti – primjerice veličinu radijatora ili postavke krivulje grijanja.

Ako vam se pomoćni grijač uključuje često, ne treba odmah zaključiti da je dizalica neispravna.

Ali svakako vrijedi provjeriti zašto.

Krivulja grijanja može napraviti veliku razliku

Jedna od važnih postavki kod dizalice topline je krivulja grijanja.

Ona omogućuje da se temperatura vode prilagođava vanjskoj temperaturi.

Kada je vani toplije, nema potrebe slati jednako toplu vodu kao kada je vani vrlo hladno.

Ako je krivulja postavljena previsoko, dizalica može nepotrebno zagrijavati vodu na višu temperaturu nego što je potrebno.

To može povećati potrošnju.

Energy Saving Trust navodi da pravilno podešena krivulja grijanja može imati značajan utjecaj na troškove rada te preporučuje postupno podešavanje temperature polaza prema stvarnim potrebama objekta.

Zato se ponekad može dogoditi da dvije potpuno iste dizalice topline, u dvije slične kuće, imaju različitu potrošnju samo zato što nisu jednako podešene.

Koliko bi trebala biti temperatura u kući?

I ovo je važno.

Ako je cilj 21 °C, a kuća se stalno održava na 23–24 °C, sustav će imati veće potrebe za grijanjem.

Što je veća razlika između unutarnje i vanjske temperature, veći su toplinski gubici.

Zato nema smisla procjenjivati potrošnju bez informacije o tome kako se kuća koristi.

Netko grije samo dio prostorija.

Netko želi 21 °C cijeli dan.

Netko želi 24 °C.

Netko temperaturu preko noći smanjuje.

Sve to mijenja ukupnu potrošnju.

Kako onda procijeniti potrošnju prije ugradnje?

Najbolji pristup nije:

„Koliko troši dizalica od 10 kW?”

Bolje je pitati:

„Kolika je procijenjena godišnja potreba moje kuće za toplinom i koliko bi električne energije dizalica trebala potrošiti za tu potrebu?”

Za ozbiljnu procjenu potrebno je povezati:

toplinske gubitke objekta + projektirane uvjete + sustav grijanja + karakteristike dizalice + način regulacije.

Tek tada dobivamo brojku koja nešto znači.

Kako ćete nakon ugradnje znati radi li sustav dobro?

Tu je stvar još jednostavnija.

Nemojte gledati samo jedan dan.

Jedan posebno hladan dan ne govori puno o sezonskoj učinkovitosti.

Mnogo je korisnije pratiti sustav kroz dulje razdoblje.

Primjerice:

Što pratiti	Zašto je važno
Potrošnju električne energije	Koliko energije sustav stvarno koristi
Proizvedenu toplinsku energiju	Koliko topline sustav isporučuje
Vanjsku temperaturu	U kakvim uvjetima sustav radi
Temperaturu polaza	Koliko toplu vodu sustav mora proizvoditi
Unutarnju temperaturu	Održava li sustav željenu temperaturu
SPF/SCOP	Koliko je sustav učinkovit kroz sezonu
Rad pomoćnog grijača	Radi li dodatno grijanje češće nego što bi trebalo

Ako se sustav pravilno mjeri, nakon sezone možemo puno bolje odgovoriti na pitanje:

„Koliko moja dizalica topline stvarno troši?”

I tu dolazimo do najvažnije razlike

Postoji velika razlika između:

„Ova dizalica troši malo.”

i:

„Ovaj sustav grijanja troši malo.”

Prva tvrdnja govori samo o uređaju.

Druga govori o cijelom sustavu.

A korisnika na kraju zanima upravo druga stvar.

Nije mu važno koliko je lijep podatak u katalogu ako kuća nije dovoljno topla ili ako sustav mora stalno raditi s previsokom temperaturom vode.

Cilj je postići ugodnu temperaturu uz što manju potrebnu potrošnju energije, ali bez žrtvovanja komfora.

Što pitati prije kupnje dizalice topline?

Prije nego što prihvatite ponudu, vrijedi postaviti nekoliko vrlo konkretnih pitanja:

1. Koliki su toplinski gubici moje kuće?

2. Kolika je potrebna snaga dizalice pri projektiranoj vanjskoj temperaturi?

3. Koju temperaturu polaza sustav treba?

4. Jesu li postojeći radijatori dovoljni za rad s dizalicom topline?

5. Koji se SCOP očekuje za konkretan sustav i uvjete?

6. Kako je riješena regulacija i krivulja grijanja?

7. Kada se uključuje pomoćni električni grijač?

8. Što sve ulazi u procijenjenu potrošnju električne energije?

Ako na ova pitanja ne možete dobiti jasan odgovor, teško je ozbiljno procijeniti buduće troškove grijanja.

Zaključak: ne kupujete samo dizalicu topline

Kada gledate dizalicu topline, nemojte gledati samo cijenu uređaja, snagu u kilovatima ili jedan atraktivan COP broj.

Dizalica topline je dio sustava grijanja.

Njena stvarna potrošnja ovisi o tome koliko topline kuća treba, na kojoj temperaturi sustav mora raditi, kakvi su vanjski uvjeti i koliko je dobro cijeli sustav projektiran i podešen.

Zato dvije kuće s istom dizalicom mogu imati različitu potrošnju.

I upravo zato je najbolja procjena ona koja kreće od kuće, a tek onda dolazi do dizalice.

Razmišljate o ugradnji dizalice topline?

Ako želite znati kakvo bi rješenje odgovaralo vašem objektu, koliko bi energije okvirno bilo potrebno za grijanje i kako uklopiti dizalicu topline u postojeći sustav, pošaljite nam osnovne podatke o objektu.

Zatražite ponudu i krenite s uštedama

Više o našim rješenjima za grijanje pronađite ovdje.

U Ragusa Solar pristupamo dizalici topline kao dijelu cijelog energetskog sustava kuće – jer tek kada su uređaj, instalacija, regulacija i sam objekt dobro usklađeni, možemo očekivati ono zbog čega se dizalica topline i ugrađuje: ugodan dom uz učinkovito korištenje energije.