Dizalica topline radi, ali kuća vam je i dalje hladna? Evo gdje može biti problem

Dizalica topline može biti vrlo učinkovit način grijanja, ali njezin rezultat ne ovisi samo o samom uređaju. Na to koliko će kuća biti topla utječu toplinski gubici objekta, veličina i vrsta grijaćih tijela, temperatura vode u sustavu, način regulacije, vanjska temperatura i, naravno, pravilno dimenzioniranje cijelog sustava.

Zato situacija u kojoj dizalica topline radi, a prostor nije dovoljno topao, ne znači automatski da je dizalica pokvarena.

Ponekad je problem u postavkama. Ponekad u radijatorima. Ponekad u instalaciji. A ponekad je problem nastao još prije ugradnje – kada sustav nije pravilno dimenzioniran prema stvarnim potrebama kuće.

Prvo pitanje: radi li dizalica topline ili samo ne uspijeva zagrijati kuću?

Ovo je važna razlika.

Ako dizalica topline radi, ali temperatura u prostorijama ostaje niža od zadane, sustav pokušava proizvesti toplinu, ali je možda ne može dovoljno brzo predati prostoru.

Kod dizalice topline nije dovoljno pogledati samo podatak poput „8 kW” ili „10 kW” i zaključiti da je uređaj dovoljno snažan.

Snaga koju dizalica može isporučiti ovisi o uvjetima rada – među ostalim o vanjskoj temperaturi i temperaturi vode koju šalje u sustav grijanja. Kako temperatura izvora pada, a potrebna temperatura polaza raste, mijenjaju se i raspoloživa snaga i učinkovitost sustava.

Zato se kod projektiranja ne bi trebalo pitati samo:

„Koliko kilovata ima dizalica?”

nego:

„Koliko topline kuća treba u najzahtjevnijim projektiranim uvjetima i koliko topline dizalica tada stvarno može isporučiti?”

To nije isto.

1. Dizalica je možda pravilno odabrana – ali kuća gubi previše topline

Svaka kuća ima toplinske gubitke.

Toplina izlazi kroz zidove, prozore, krov, pod, vrata i ventilaciju. Što je kuća lošije izolirana, to je više energije potrebno da bi se održala željena temperatura.

Zato dvije kuće iste površine ne moraju imati ni približno iste potrebe za grijanjem.

Kuća od 150 m² s dobrom izolacijom može imati potpuno drugačije potrebe od stare kuće iste površine s lošom stolarijom i bez odgovarajuće toplinske izolacije.

Upravo zbog toga se kod projektiranja sustava grijanja radi proračun toplinskih gubitaka, a ne bira se dizalica samo prema kvadraturi objekta.

Stručne smjernice za projektiranje dizalica topline naglašavaju da se toplinsko opterećenje treba odrediti precizno i da se dizalica odabire prema stvarnoj potrebi objekta u projektiranim uvjetima.

Primjer

Zamislimo dvije kuće od 180 m².

Kuća A

• dobra izolacija
• kvalitetna stolarija
• podno grijanje
• mali toplinski gubici

Kuća B

• starija gradnja
• slabija izolacija
• veliki prozori
• klasični radijatori
• veći toplinski gubici

Iako imaju istu kvadraturu, nije logično očekivati da će obje trebati istu dizalicu topline.

Zato je rečenica „Za 180 kvadrata treba vam dizalica od X kW” bez dodatnih podataka previše pojednostavljena.

2. Radijatori mogu biti razlog zbog kojeg kuća nije dovoljno topla

Ovo je jedan od najčešćih problema kod prelaska s klasičnog kotla na dizalicu topline.

Dizalice topline najčešće rade s nižim temperaturama vode nego klasični sustavi grijanja na plin ili lož ulje. Energy Saving Trust navodi da dizalice topline često šalju vodu prema radijatorima na približno 35–45 °C, dok tradicionalni kotlovi rade s višim temperaturama.

A radijator ne proizvodi uvijek jednaku količinu topline.

Što je temperatura vode u njemu niža, njegova je toplinska snaga manja.

Zato radijator koji je bez problema grijao prostor s kotlom na visokoj temperaturi ne mora automatski imati dovoljnu snagu kada se ista kuća grije vodom niže temperature.

SEAI upravo zato naglašava važnost pravilnog dimenzioniranja radijatora kod sustava s dizalicama topline.

To ne znači da svaka kuća s postojećim radijatorima mora mijenjati sve radijatore.

Neki postojeći radijatori mogu biti potpuno odgovarajući.

Ali kod projektiranja treba provjeriti koliko topline svaki radijator može predati prostoriji pri temperaturi vode koju dizalica topline treba koristiti.

Ponekad je dovoljno zamijeniti samo nekoliko radijatora. Ponekad je potrebno povećati njihovu površinu. U nekim slučajevima bolje rješenje može biti podno grijanje ili drugačiji sustav predaje topline.

3. „Stavio sam na 25 °C, a kuća se ne zagrijava brže”

Ovdje dolazimo do jedne česte zablude.

Kod klasičnog grijanja ljudi su često navikli povećati termostat kako bi „natjerali” grijanje da radi jače.

Kod dizalice topline takav pristup nije uvijek najbolji.

Ako je sustav pravilno projektiran i reguliran, dizalica topline često bolje radi kada održava stabilnu temperaturu i postupno predaje toplinu prostoru, umjesto da se sustav stalno forsira velikim promjenama zadane temperature.

Energy Saving Trust također preporučuje stabilniji rad, dulje periode rada i niže temperature polaza kada je to moguće, jer to može povećati učinkovitost sustava.

Drugim riječima, ako želite 22 °C, nije nužno dobro postaviti 25 °C samo zato da biste što prije došli do 22 °C.

Kod dizalice topline regulacija je dio sustava grijanja, a ne samo dodatak na zid.

4. Temperatura polaza može biti previsoka

Ovo je vrlo važna stavka.

Temperatura polaza je temperatura vode koju dizalica šalje prema sustavu grijanja.

Što je ta temperatura viša, dizalica topline u pravilu radi u težim uvjetima i njezina učinkovitost pada. Energy Saving Trust navodi da je učinkovitost dizalice topline fundamentalno povezana s temperaturom izvora i temperaturom vode koju sustav šalje prema grijaćim tijelima: viša temperatura izvora i niža temperatura polaza povoljniji su za učinkovitost.

Zato nije cilj jednostavno reći:

„Povećajmo temperaturu vode i kuća će biti toplija.”

Možda hoće.

Ali ako sustav stalno mora raditi s previsokom temperaturom vode kako bi zagrijao prostor, treba se zapitati zašto.

Jesu li radijatori premali?

Je li toplinski gubitak kuće velik?

Je li krivulja grijanja dobro podešena?

Je li sustav hidraulički pravilno podešen?

Je li dizalica odgovarajuće odabrana?

Tu se krije pravi odgovor.

5. Vanjska temperatura također mijenja ponašanje dizalice

Dizalica topline zrak–voda uzima toplinu iz vanjskog zraka.

To znači da je vanjska temperatura važan dio priče.

Kada je vani 10 °C, uvjeti rada nisu isti kao kada je vani -5 °C.

A kada temperatura dodatno padne, kući istodobno treba više topline, dok dizalica radi u težim uvjetima.

To ipak ne znači da dizalica topline ne može grijati kada je vani ispod nule.

Suvremene dizalice topline posebno projektirane za hladne uvjete mogu raditi i na vrlo niskim vanjskim temperaturama. Primjerice, pojedini suvremeni sustavi proizvođača poput Daikina imaju deklariran rad do -28 °C, a određeni modeli i niže, ovisno o tehnologiji i uvjetima.

Zato pitanje nije:

„Radi li dizalica na -10 °C?”

nego:

„Koliku toplinsku snagu može isporučiti na -10 °C pri temperaturi vode koja je potrebna mojoj kući?”

To je puno važnije pitanje.

6. Što ako je kuća topla samo kada dizalica radi na vrlo visokoj temperaturi?

Ovo je znak koji ne treba ignorirati.

Ako je, primjerice, kuća ugodna tek kada se temperatura vode značajno poveća, a pri nižoj temperaturi polaza prostor se ne može dovoljno zagrijati, treba provjeriti cijeli sustav.

Mogući razlozi su:

• premali radijatori
• veliki toplinski gubici
• nedovoljna izolacija
• nepravilno podešena krivulja grijanja
• nedovoljan protok kroz sustav
• hidraulički problem
• neodgovarajuće dimenzionirana dizalica
• nepravilno podešene zone ili termostati.

Ne treba odmah zaključiti da je uređaj preslab.

Ali isto tako nije dobro problem rješavati samo stalnim povećavanjem temperature polaza.

7. I cijevi mogu imati svoju ulogu

Dizalica topline radi s drugačijim temperaturnim režimom od klasičnog kotla, pa je važno da cijeli sustav može osigurati potreban protok.

Kod nekih sustava postojeće cijevi mogu biti dovoljno dobre, dok u drugim slučajevima njihov promjer ili hidraulički uvjeti mogu predstavljati ograničenje.

SEAI navodi da dizalice topline zbog nižih temperaturnih razlika često zahtijevaju veći protok, zbog čega treba voditi računa o promjeru cijevi i kapacitetu cirkulacijskih pumpi.

Zato se kod prelaska s postojećeg sustava grijanja na dizalicu topline ne bi trebalo gledati samo vanjsku jedinicu.

Dizalica topline nije jedan uređaj. To je cijeli sustav.

8. Što ako se vanjska jedinica često zaleđuje?

Kod dizalica topline zrak–voda povremeno odmrzavanje vanjske jedinice je normalan dio rada.

Vanjska jedinica tijekom grijanja izvlači toplinu iz zraka, a pri određenim vremenskim uvjetima na izmjenjivaču se može stvarati led. Sustav tada pokreće ciklus odmrzavanja.

To samo po sebi ne znači da postoji kvar.

Problem nastaje ako je odmrzavanje neuobičajeno često, traje predugo ili sustav zbog toga očito ne uspijeva održavati potrebnu temperaturu.

Tada treba provjeriti uvjete rada, protoke, postavke i sam sustav.

Kod pravilno projektiranog sustava mora biti osigurana i dovoljna količina energije u sustavu za potrebe ciklusa odmrzavanja.

Kako prepoznati gdje je zapravo problem?

Ako vam dizalica topline radi, a kuća je hladna, nemojte odmah mijenjati uređaj niti nasumično povećavati temperaturu.

Za početak provjerite:

Što provjeriti	Što nam može pokazati
Vanjsku temperaturu	Radi li sustav u uvjetima za koje je projektiran
Temperaturu polaza	Radi li dizalica s odgovarajućom temperaturom vode
Temperaturu povrata	Može ukazati na stanje i rad sustava
Sobnu temperaturu	Održava li sustav zadanu temperaturu
Veličinu radijatora	Imaju li dovoljnu toplinsku snagu pri nižim temperaturama
Protok kroz sustav	Može li se proizvedena toplina pravilno distribuirati
Krivulju grijanja	Prati li regulacija stvarne potrebe objekta
Toplinske gubitke	Je li snaga sustava dovoljna za objekt
Način rada sustava	Radi li sustav stabilno ili se nepotrebno često uključuje i isključuje

Ovo je puno korisnije od pitanja „Koliko kW ima moja dizalica?”

A što ako tek razmišljate o dizalici topline?

Onda je ovo možda najvažniji dio cijelog članka.

Nemojte prvo birati dizalicu, a tek onda pokušavati prilagoditi kuću njoj.

Prvo treba znati što kuća traži.

Dobar projekt treba uzeti u obzir toplinske gubitke objekta, projektne vanjske temperature, potrebnu temperaturu vode, vrstu i dimenzije grijaćih tijela, instalaciju, regulaciju i stvarne uvjete rada dizalice.

Tek se tada bira odgovarajući uređaj.

Energy Saving Trust kao osnovne korake pri dimenzioniranju navodi izračun toplinskih gubitaka po prostorijama, određivanje projektne temperature polaza, odabir dizalice koja zadovoljava toplinske potrebe objekta u projektnim uvjetima te provjeru podataka proizvođača.

Drugim riječima:

nije cilj imati najveću dizalicu.

Cilj je imati pravu dizalicu za konkretnu kuću i konkretan sustav grijanja.

Zaključak: hladna kuća ne znači automatski pokvarenu dizalicu

Ako dizalica topline radi, a prostor nije dovoljno topao, odgovor se najčešće ne može pronaći gledanjem samo vanjske jedinice.

Treba pogledati cijeli sustav.

Možda je problem u toplinskim gubicima. Možda u radijatorima. Možda u temperaturi polaza. Možda u protoku ili regulaciji. A možda je još kod samog projektiranja odabrano rješenje koje ne odgovara stvarnim potrebama objekta.

Zato je kod dizalice topline najvažnije ono što se događa između uređaja i prostorije koju pokušavate zagrijati.

Dobra dizalica topline može biti vrlo učinkovito rješenje, ali samo ako je pravilno odabrana, projektirana, ugrađena i podešena.

Razmišljate o dizalici topline?

Ako niste sigurni koja bi snaga odgovarala vašoj kući, kakav je sustav grijanja potreban ili može li se postojeći sustav prilagoditi dizalici topline, nemojte odluku donositi samo prema kvadraturi objekta.

Ispunite naš upitnik i pošaljite nam osnovne podatke o objektu. Na temelju njih možemo procijeniti što bi za vaš objekt imalo najviše smisla.

Ragusa Solar ne gleda samo uređaj. Kod svakog sustava važno je kako će on funkcionirati u stvarnoj kući – danas, tijekom zime i kroz godine korištenja.